....::show me the midnight sun::....

A letio sam nekad, letio i ja.... Imao sam krila, krila leptira....

Bome mi je dugo trebalo da napišem novi post....
Baš i nemam vremena, ali isto tako podsjećam da sam odma u prvom postu napisala da neću redovito pisat jer mi se neda....
Eto....
A kad već pišem, da vam nešto i napišem....
Dana 20. 04. 2007., skupina mladih i nadobudnih gimnazijalaca, zajedno sa svojim koferima natrpanim stvarima koje im zapravo i nisu trebale, krenuli su u jedan ujutro u glazbenu i kulturnu prijestolnicu Europe - Beč. Prvotna namjera je bila da naučimo nešto o tom fascinantnom gradu (ili nešto tome slično), no na kraju se sve svelo na šoping po bezobrazno, ma gotovo perverzno, skupim dućanima. Priznajem, ima i onih malo pristojnijh, ali prevladavaju ovi perverzni.... Pogodite u kojima smo mi kupovali.... To jest, u kojima su oni kupovali.... Ja šopingiranje mrzim i ovako, na domaćem terenu, tako da se zasigurno nisam vozila šest dugih sati kako bi radila nešto što me beskrajno živcira i umara. Ali sam zato vjerno pratila one koji jesu. Svi koji su si kupili nešto, su bili beskrajno sretni što se sad mogu pohvaliti novom krpicom koju su kupili u Beču (iako nešto slično, ako ne i isto, se može naći i u Zagrebu), pa sam onda i ja bila sretna zbog njih. Ja sam novce furala za slučajeve nedaj Bože, ali i za khm....hranu. A kad sam uvijek gladna....
Ma svejedno, super je bilo....
Malo se, kao što sam i predvidjela, jesmo svađali oko muzike, ali ništa strašno. A Beč kao Beč, jako lijep.... Imali smo slobodnog vremena, za vrijeme kojeg smo se stvarno pošteno umorili. Navečer smo stigli u hotel koji je na prvom katu imao striptiz bar. Dečki su, naravno očajnički pokušali ući. Čak su i uspjeli, ali su ih vrlo brzo i protjerali. Pa su me onak jadni i tužni potražili kako bi me pitali da li ja sto posto nemam 18. Dario me nekoliko puta pitao da li sam sigurna. A jadni.... Obećala sam im da, čim navršim 18, ću ih voditi gdje god hoće.
Hotel je bio ok, niš posebno. Doduše, imali smo nekih pet minuta pješačenja do restorana iliti kuhinje, al dobro. Hrana - tipična hotelska. Poslije večere smo se malo muvali po sobama, neki su se i posvađali, al dobro, kod njih je to već pomalo uobičajeno, da bi na kraju neki od nas završili u sobi bekača gdje sa pilo, pušilo i plesalo.... I još malo pilo i pušilo....
A bilo je i to ok.... Par nas je ostalo na noćnim dubokoumnim razgovorima o ..... školi....
Mislim ono.... Baš sam po to došla.... Onak, ne....!! Al manje bitno. Tu noć sam spavala svega 3 sata. Al nekim čudom bilo mi je sasvim dosta, iako prije toga nisam ni oka sklopila puna dva dana. Ujutro smo otišli u Bratislavu, pa opet lunjali po gradu, pa onda išli u Beč, točnije u dvorac Schonbrunn, pa smo tamo sjedili na jednom brdu i tak....
Ma izlet je super bio. Zajebancija sa dobrim društvom i kaj ti više treba, jel tak?!

Iza moga ramena, skloni se od lovaca, s oba oka sklopljena....

Nemam blagog pojma kaj bi napisala...
Fakat nemam....
Ak imate kakvu ideju, pliz javite....
Mogla bi po redu pa ono.... kaj mi padne na pamet....

PRAZNICI: A ništa, provodim ih ugl doma, tu i tamo malo izađem, sve u svemu dosada živa.... Ma mogla bi ja puno više izlazit, i po danu i navečer, al sve kao, neću ići van, trebam učit.... Ma da bar onda fakat i učim.... nego malo počnem i brzo me počne glava boljet jer još uvijek imam upaljene sinuse i smeta me čim malo dulje gledam u nekaj.... Pa tako nisam ni na netu nešto dugo, niti mogu dugo gledat telku (iako je to jedino kaj sam uspjela malo dulje izdržat....lol). I tako, svaki dan je prilično nalik onom prošlom. Mogla bi i večeras na jedan tulum, ali ja sam odlučila biti savjesna i ostat doma i .... ne učit.... Al ostajem doma da bi učila.... I tako stalno u krug....

ŠKOLA: Kad god pomislite da vam je u školi koma, odmah se sjetite mene i, vjerujte, bit će vam odmah lakše. Moja situacija ne može biti gora nego što trenutno je.... dugo me nije bilo u školi i sad moram odgovarat svaki predmet i/ili pisat testove koje nisam i ono.... Ludim.... A tolerancija profesora je ravna nuli. Ja ne znam kaj je tim ljudima, ali kako možeš pitat nekog ko ima ozbiljnih problema sa zdravljem, kad misli doć u školu i šta izvodi.... Praktički mi govore, idi u školu, koga briga što si bolesna, to uopće nije bitno, bitno je to da se sve stigne, jer, mislim, vjerojatno će svijet propast ako budem imala koju ocjenu manje od drugih.... Ako nije prvi put, neće ni sad, sigurno, sto posto.... Mislim, ajde, kao daju mi malo vremena za svo to silno odgovaranje i to, ali se non-stop deru i ponavljaju mi jedno te isto over n' over again.... Kao da ja sve to ni sama ne znam, pa nisam idiot.... Iako ni u to više nisam sigurna....
Joj, još i u petak 20. 04. idemo na izlet u Beč, a spavat ćemo u Bratislavi.... To će mi brijem biti samo još dodatni stres.... Prvo ćemo se svađat di će ko sjedit u busu, pa onda koju ćemo muziku slušat, i tako redom.... Pa grupice, pa odvajanja, pa će većina provodit više vremena sa svima samo ne s ljudima iz svog razreda.... Mislim, što je totalno glupo. Pa poanta izleta i je u tome da se što više družimo kao razred, izvan škole, u opuštenijoj atmosferi, a neki se još bune zbog toga kaj smo sami u busu, a ne s još nekim drugim razredom.... Ma nemam ja ništa protiv nikog, koga god sam upoznala mi je bio ok, al glupo bi bilo, definitivno....

Teme kao što su PRIJATELJI i LJUBAV neću ni počinjat.... Stanje je isto kao i uvijek.... Ovo prvo, sve pet, ovo drugo.... no comment.... samo da me ljudi već jednom prestanu ispitivat o tome....

Malo sam gledala spotove od trenutno mi najdraže grupe Nickelback :), pa odlučih jedan od tih spotova stavit i ovdje.... Inače imaju spotove koji su ko mali filmovi, svaki priča neku priču... A ovaj je zaista poseban.... Neću previše objašnjavat, jer kad ga vidite, sve će vam biti jasno.... Al dajte ga pogledajte, cijelog, lijepo vas molim.... Isplati se, obećajem.... A i pjesma je predivna.... Oni su inače hard rock bend, ali kad naprave baladu, onda.... uf, dirne te u srce....

GLEDAJ I ŠUTI.... AKO ZNAŠ PJESMU, PJEVAJ!!:))




Music Video Codes

Ja sam čovjek bez snage da krene još jednom.... Ja sam sanjar što je sanjao sam s jednom ženom.... Ja sam kockar bez sreće, ja se bojim, ja te molim.... Idi sad.... Ne gledaj me tako i ne ljubi me više....

"-Na što naročito pazite, vi osobno, u radu?
-Jedino na što ja pazim jest da nekako ne podlegnem ruci....
-Kako to - ruci?
-Da ne razvijam, nekako, ruku mimo sebe. To jest da mi sviraju ruke, a da me nema u tome. pokušavam uvijek iznova uspostaviti sklad u sebi. Neku tehniku razvijam u kojoj ne ide ruka bez nekoga mog unutrašnjeg razloga da baš to i tako odsviram."

U ovom dijalogu Gorana Bregovića s jednim novinarom šifra je tajne njegove veličine.

Dana 22. 03. taj glazbeni velikan navršio je punih 57 godina. Zato mu posvećujem ovaj post.

Bebek o Bregi: " Imao je simpatičnu kratku kosicu, a na šlicu je nosio mali lokot kojim je, valjda, želio ukazati da je veliki ljubavnik, ali je, eto, nepristupačan raspojasanim obožavateljicama. Stvarno se sviđao curicama...."

Brega o pjesmama: "Moje pjesme imaju ozbiljnu namjeru da kažu ono što želim, ali bih volio da se izmaknem na stranu onog trenutka kad bi moja pjesma eventualno mogla da mi sudi. Ni do jedne svoje pjesme ne držim toliko da bi mi postala prepreka da napišem sljedeću. Svaka iduća pjesma više mi znači od bilo koje već napisane.... zato bih volio da se nijedna od pjesama ne pretvori u argument protiv mene...." god. 1981.

Brega o imageu: "Znaš, moj image nije izgled. Moj image je ono.... kako Jugoslaven zamišlja Jugoslavena. Mi smo vjerojatno jedini narod na zemaljskoj kugli koji kad hoće nekom uputiti kompliment kaže: "E, jesi lopov!!". Mi smo ti ta zemlja koja tako komplimentira. To je shema mog imagea, jer, ne daj Bože da posumnjaju da sam talentiran.... to bi već zajebalo cijelu stvar. Dok funkcioniram kao netko tko je njima blizak, onda je sve u redu." god. 1989.



- Get Your Own



- Get Your Own

Sve je isto, isto kao prošli put.... Ti mi samo tiho kažeš sretan put....

Ako koga zanima, saznala sam da će koncert Whitesnake-a u Osijeku biti u 8. mjesecu, točnije krajem 8. mjeseca, a kao predgrupa će navodno nastupati Divlje jagode. Još jedan razlog za odlazak....
Tak sam hepi, jedva čekam....;)

Evo i jedan video....

Opet zvone stara zvona, a ja ne znam gdje si prva ljubavi.... Možda ispod neba plava s nekim sanjaš ti....

Već dulje vrijeme se tjeram da napišem novi post, ne samo zato što bi se to kao trebalo, nego i zato da taj post ne bude dugačak kao ovaj prethodni, nego da bude više manjih....
Al izgleda da ništa od toga....
Može se reći da ima nekaj novog kod mene, al brijem da se neću sjetit kaj to točno je....
Bila sam na tom ročkasu, bilo je ok, nitko se nije napio.... To je otprilike to....
Pismeni iz španjolskog je jako dobro prošao, a usmenog nije ni bilo, valjda zbog silnog talenta kojim smo nas dvije obdarene što se tiče tog jezika, ili jednostavno zbog toga što pričamo daleko najviše od svih ostalih u našoj grupi zajedno.... Tj. Andrea priča, ja je samo (uz ono klasično, šta ima novo) ponekad prekinem s nekim nadopunama, pokojom informacijom koju je moooožda slučajno zaboravila i tak....
Natjecanje iz hrvatskog nije tak dobro prošlo. Ako zanemarimo činjenicu da su tamo svi opaki štreberi (a to je jedina stvar u kojoj i mogu biti opaki, inače su malo, onak, jadni....) koji su ispunili sve četiri strane papira koji smo dobili za šaranje i pismeno razmišljanje, to da ih je bila jedna golema gomila i to da nismo ništa, ama baš ništa za to učile, onda i nismo bile tak loše.... Zapravo Andrea nije bila tak loša, moj je broj toliki da ga se više ni ne sjećam....
A nije mi ni stalo....
Ali da, ono što je na taj dan natjecanja bilo najvažnije, je bio naš posjet Megiću. Vidjela sam istog onog lijepokosog s gitare, kojeg sad btw. više ne viđam jer su nam promijenili termine....
Ajme, da vi vidite tu kosu, shvatili bi me.... Svakim danom je sve ljepša.... A ni on nije tak loš.... Al kosa.... Znam da zvučim ko neki frik, ali aj kent help it....
Dana 03. 03. u Boogaloo- je bio tribute Gunsima na koji sam, naravno, išla....
Bila sam s Dorom (koju smo na kraju izgubile) i njenim curama i Sunčicom i njenim curama (moje su nažalost bile spriječene). Da to nisam vidjela, ne bi vjerovala.... Pjevač isti Axl, i glasom i stasom.... Pogotovo glasom.... isti, isti, istijani, kak bi rekla moja Maja.... U nekim trenutcima je pjevao i bolje nego orgininal.... A Don't cry, ljudi moji, ako ih volite a niste bili, nek vam bude žao.... Savršeno.... Prvih desetak minuta sam samo stajala u čuđenju kako ga je dobro uspio skinut.... I nosio je kilt.... hehe....;)
Pronašao me neki lik, al neću o tome....
Vidjela sam puno ljudi koje poznam, pa mi je baš bilo zanimljivo....
Onda sam u ponedjeljak otišla u školu, a onda u utorak nisam, i od tada nisam.... Dijagnoza je: jaka upala sinusa, neki sindrom pluća, izgleda isto upala i upala grla zbog koje već danima zvučim kao škripanje guma i ostali popratni simptomi....
No sve to me nije spriječilo da tu subotu odem frendici iz osnovnjaka na ročkas (zapravo, starci su me probali spriječit, ali sam ih, iznijevši sve svoje argumente, uspjela slomit i dobila dopuštenje... aha, još netko zna debatirat.... ). Bilo je tamo dosta ljudi iz osnovne što je bilo dosta ovako, hm, pa....interesntno.... Nismo bili baš nešto povezan razred, pa nam je svima bilo malo neobično da smo tako zajedno vani.... Zato mi se sviđa moj, naš sadašnji razred jer smo dosta bliski, barem u usporedbi s ovim prije. al s nekima sam ostala u super odnosima, pogotovo s mojim curkama (Ivana, Maja, Miha, Martina pusa!!). Al mi je zato ful čudno kad me dečki zovu van, što se dogodilo više puta, a meni je i dalje čudno.... Prije smo se tukli, a sad....
Ljudi se mijenjaju....
Ja se nisam promijenila....
Možda malo fizički (možda malo više), ali ovako, psihički, mislim da nisam....
E, da!! Pročitah u novinama da će se u četvrtom mjesecu (travanj, mislim.... ne znam mjesece osim ako ih brojim po redu na prste.... znam samo onaj u kojem sam rođena-lipanj, baš mi se sviđa....) znati kada će u našu dragu zemljicu (ova umanjenica je tu s razlogom, a razlog nije silna dragost (ajme koja glupa riječ)), točnije u Osijek doći meni jako draga grupa Whitesnake!! WHITESNAKE, BABY!! Jeeeej.... Naravno, tu je mali problemčić toga što Osijek nije u Zagrebu (mislim, ako niste znali), i do njega ima samo tri pol sata vožnje vlakom. Tako sam to barem argumentirala starcima koji će me izgleda fakat pustit da idem (opet se tu pokazao moj talent debatiranja....). Mama mi je čak pokušala objasnit di je tamo kolodvor, kako se snaći u gradu i tak to.... Mislim, nisam je baš slušala jer ima još do toga pa će mi onda objasnit. Al sam čula kad mi je rekla: „ Znaš, ima tamo i tramvaj!!“ Ma daj, nemoj mi reć.... Uglavnom, poanta svega je - ja idem na koncert Whitesnake-a, baby!!
Te slike ću definitivno stavit.
Sad odoh, idem jest, gladna sam kao i uvijek!!

Generacijo moja, čujem nebeski glas. Generacijo moja, ti znaš, vrijeme radi za nas....

Po svemu sudeći, fale slike.... a sudim po komentarima.... A baš bi i mogla stavit koju. Tek toliko....
Uglavnom, protekli tjedan sam provela u krevetu, no ne i vikend. Dorici je bio ročkas, pa smo išli u Saloon. E, sad, znam da sam uvijek govorila da ne bi nikad išla tamo, ali samo zbog Dore, jesam. Nisam htjela tamo ići jer je sve puno perverznih šminkera (u što sam se sad samo i uvjerila), a iznenadilo me koliko tamo malo ima ljudi starijih od 20. Čovječe, pa u usporedbi s nekim drugim klubovima, tamo je dječji vrtić. A do samo prije nekoliko godina Saloon je bio neko olfo elitno mjesto, ali ni on nije ono što je nekad bio. A ništa nije.... I tako smo se mi zbigecani uputili tamo (bolje da ne napišem kaj sam obukla, još me jeza hvata kad se sjetim). Uglavnom, bilo je ok zato što je rulja bila super, ali nemam neku strašnu želju ponovno ići tamo.
A u utorak su bile maškare. Prije svega smo se našle u Virtuozu (a di drugdje) da bi se do kraja spremile. Bilo je fenometastično!! Nas nekoliko cura smo bile Flashdance (ko ne zna kaj je to, sram ga bilo). Hrdan je donio zvučnike, pa smo preko iPoda slušali muziku 70-tih i 80-tih. Svaki odmor smo izvukli to na hodnik i plesale cijeli dan. Ove neke trebice iz ostalih razreda su nas malo čudno gledale (pogled ispod obrva), ali mi smo se super zabavljale. Čak je Jasmin rekao (a ovo znam iz povjerljivih izvora) da smo pokazale ko su glavne cure na školi....ne bi to očekivala od njega, ali Jasmine, baš ti hvala, to je fakat bilo lijepo!! :)) Neki profesori su bili pravi parti brejkeri, al to im je valjda u krvi. No mi se nismo dale....
Nekoliko dečkiju se obuklo u bebe, baš su mi bili slatki, onak s dudama i slinčekima i u pidžamicama. Imali smo i drvosječu, zatim Indijanku, vražicu, anđela, neki su se jednostavno oprali za tako posebnu prigodu i tak....
Dogovorili smo se (tj. mi cure smo se dogovorile, al znate kak je dečke lako slomiti, tak da vam dođe na isto) da ćemo sljedeće godine biti Briljantin (ko ne zna kaj je to nek se odma pokopa). Cure će, naravno, biti Sandy, ne znamo još da li dobrica ili zloćka (navijam za zloćku jer dobrica zahtijeva mašnicu u kosi, rozu haljinicu i još svašta nešto rozo, a zloćka je ipak komad u crnim tajcama), a dečki će biti Danny u kožnjacima i s češljem u ruci. Puštat ćemo muziku 60-tih i tak to.... Mislim, trebali smo to ove godine, al se nismo na vrijeme dogovorili. No zato je sljedeća godina naša!!;)
Imam još jedan horor za opisat. Najradije ne bi, al molim Boga da onaj Primorac slučajno naiđe na ovaj blog i pročita ovo kaj imam za reći, tako da, iako su šanse vrrrrlo male, isplati se.... Uglavnom, pisali smo nacionalne ispite u srijedu. Zakaj? Zato kaj naši političari tako očajnički žele ući u Uniju, pa onda umjesto da zapošljavaju ljude, povisuju plaće, i brinu se za opću dobrobit naroda, oni su odlučili zanemariti tako nevažne sitnice i pozabaviti se nama, učenicima, i malo zdrmati naš, i ovako već zdrman, školski sustav. Umjesto da sav taj ogromni višak novaca, koji Hrvatska ima, troše na opskrbljavanje npr. bolnica, oni si misle, ajmo mučit učenike, oni i onako nemaju pametnijeg posla!! A zakaj oni hoće ući u tu Uniju još uvijek ne kužim. A kaj ćeš, plavuša.... Inače, pisali smo mat, hrv, eng, bio, fiz, kem, inf ....to je valjda to, recite mi ak sam nekaj zaboravila. Ja sam pisala hrvatski i bilo je glupo. A ni drugima nije bilo niš bolje. Kao prvo, žarko bi željela upoznat te jadne ljude koji su pisali i sastavljali taj ispit. Mislim, ono, fakat, meni je njih žao, sigurno vode neki jadan život, nemaju nikog ko ih voli i svaki dan lupaju glavom od stol, kad misle da je ono što su oni nama dali u ispitu važno i vrijedno našeg truda. Fakat, ljudi kaj je vama?! Pazite ovo: prvi dio testa nam je lik na cd-u čitao neki text koji smo mi kao trebali zapamtit, pa onda odgovorit na pitanja. I dobro, mi to napravimo i čekamo obećano drugo čitanje da bi provjerili (čitaj: napisali) odgovore. I pametne naše profe to nisu skužile pa su pustile cd ispočetka i zaključile da je lik fakat rekao da ćemo text slušat dva puta. I poslušamo mi to i drugi put, napišemo nenapisano i čekamo, čekamo, čekamo.... Svi gotovi, kad ono cd zatuli i lik kaže da je sad drugo čitanje. I profe, umjesto da to ugase, one su to pustile, tak da smo glupi text slušali tri puta. Njima je to bilo jako smiješno i zabavno, a mi smo se na kraju smijali njima. A oni nadgledaju nas, moš' mislit.... Trebali su nekog poslat da nadgleda njih. Ne bi trebali daleko ni tražit. U dvorištu naše škole je vrtić. Mislim da bi ta mala djeca bila u potpunosti sposobna za takav „posao“. Jooooooj.... Zatim, drugi dio. To je bio diktat, koji je inače bio jako orginalan. Kak se piše eUROPA, hRVATSKA i tak to.... Prvo čitanje, ajd dobro. Al lik je drugi put (kad smo mi btw trebali zapisivat) čitao ko da smo svi po redu roboti. Ne moram ni spominjat da sam lagano dobila grč u ruci i cijelo vrijeme pisala kratice, tak da sam nakon trećeg čitanja, kad sam prepisivala u čistopis (pazi riječi, molim te, naš lijepi hrvatski jezik), morala dešifrirat ono kaj sam napisala. A za to prepisivanje su nam dali bijednih 7 minuta. Naravno, niko nije niš stigao tak da smo si oduzeli malo vremena od najtežeg, trećeg dijela. Sastavak....
Bez komentara sam.... Mislim, nisam, imam ih puno, al većina riječi koje bi upotrijebila se u hrvatskom jeziku smatra uvredljivima ili „prostima“, pa ono.... Dobili smo dvije pjesme koje u životu nisam vidjela. A ako jesam, onda vidite koliki su dojam ostavile na mene kad ih nisam mogla prepoznat. To čudo od eseja je trebalo imat 250-350 riječi. Ja sam ga uspjela skratit na 301 riječ. Već sam rekla da ne znam niš kratko napisat, kao što se vidi iz priloženog. I tako smo mi morali napisat autore (je, je, kak da ne) i kojem književnopovijesnom razdoblju i nacionalnoj kniževnosti pripadaju. Onda tam neke strukture, tonove, motive, slike i slične baljezgarije. I na kraju značenje za hrvatsku književnost. Ak su nas ti jadnici koji su to pisali htjeli nasmijat, onda su barem u nečemu uspjeli. Ja sam se fakat slatko nasmijala kad sam to vidjela. A da mi je nać samo jednog profesora koji bi to znao prepoznat.... Važno da su oni, kao veliki Hrvati, na stranici di možete naći taj test, na prvu stranicu ispita uz rub stavili crveno bijele kockice. Nek se zna ko smo, kad već niko drugi ne zna....
Čuvajte svoj jezik, učite ga, oplemenjujte ga, volite....
Budemo, budemo....
Zakaj nisam pisala engleski....?!
A, da, još je veća ironija to što sam prošla na županijsko natjecanje iz hrvatskog. Majko mila.... A tamo pišemo drugu stranu jezika - gramatiku. I to ne bi bilo tako strašno da nam neko može objasnit zašto je nešto onakvo kakvo je. Oni ni sami ne znaju, a mi moramo znat.
Ma hrpetina gluposti....
Neću se opterećivat....
I tako dan za danom....
U subotu idem u neki klub za koji nikad nisam čula, a i znam samo otprilike di je, al dobro.... Frendici je ročkas, osamnaesti, pa se idemo napit.... Dobro, ja ne, ali ostali možda hoće....
Kako god, danas Andrea i ja imamo pismeni i usmeni iz španjolskog. Poželite nam sreću.... Trebat će nam....



| View Show | Create Your Own

Tisuće snova dalekih, ruža u srcima zaspalih. Leptira tisuće šarenih, k'o duše nevinih....

Bolesna sam, imam gripu....opet....big surprise.... I ne znam kaj da radim, pa pišem ovo....nešto.... Ah, da!! Odmah na početku svečano obećajem, Davide, da neću spominjati lijepokose ili manje lijepokose dečke. „Kak to možeš napisat na blogu, ono....?!“ Eto kak, lijepo.... A nemam ni, hm, materijala.... Ali za daljnje postove ništa ne garantiram.... Sad dalje....
U četvrtak se upisah na 2. stupanj gitare (i sada od toga radim kao neki big deal, iako znam da to nije, al nemrem si pomoći), pa sam sad jako hepi. Mislim, termin mi je sad totalno smotan (prije škole, ranom zorom u 8.30.... ljubav ili ne, al kome se da tada svirat....a meni valjda....), al sama sam si kriva. Prije toga sam bila kod ortopeda (i, nemreš bilivit, vidjela Šebićku sa sinom) koji mi je dao jednu dobru i jednu pa, tako, osrednju vijest. Dobra je ta da ću dobiti oslobođenje od tjelesnog (jeeee, hehe!!), a osrednja da više neću rasti. Čudno malo, al neke kosti su mi u nekim lukovima, pa srasle il tako nešto, ne znam, al rekao mi je da možda narastem još centimetar, dva, ali ne više od toga. Pa i nisam nešto tužna, i ovak sam si dovoljno visoka. Al je bilo čudno to čuti. Njegov komentar na to je bio kao „Teško je naći dečka....“ Ma nemoj, molim te!! Kaj sad ja kao moram skakat od sreće, jer ću ovak kao lakše nać frajera (ko ga uopće traži?)!! Je, je, kak da ne!! Samo o tome razmišljam!! Ono....
Čitala sam malo razne blogove i tak to, i vidim svi imaju neke slike, ovo, ono, pogotovo svoje, al ja fakat nisam ziher da želim svoju sliku objavit, onako, javno, na netu.... Vidjet ću, možda.... Ak nađem neku pristojnu, što, vjerujte mi, nije nimalo lako. Isto vidim da su svi i napisali nešto o sebi, kaj je zapravo logično, pa ću i ja. Da svi skoče s mosta....
Ništa, idem sad napisat to nešto o sebi sa strane, al moram prvo vidjet kaj su ostali napisali, ne daj Bože da se razlikujem od drugih, jel tak.... Pozz, ljudi, c'ya!!;)


P.S. Za moju Sunchy ....
Kao prvo: pa da, imaš pravo, post mi je ogroman, al ja jednostavno nisam u stanju napisati nešto kratko, kaj ćeš....
Kao drugo: kaj se tiče nastupa, ne brini, nisi niš propustila, bit će drugih....
Kao treće: afkors da idem na Gunse, aj kent vejt....

Prijatelji bivši, prijatelji budući.... pamtite me po pjesmama mojim....

Evo, napokon i ja napravih blog, tj. blog za javno pučanstvo....
"Kak možeš imat blog, a nisi nikom rekla koji je??!!" je vrlo često pitanje koje sam dobivala u posljednje vrijeme. Pa, eto, dragi moji, sad čitajte i komentirajte kad baš hoćete....
Ali, unatoč činjenici da sam uspjela pokrenut svoje lijeno dupe i napravila blog, to ne znači da ću sad svaki dan pisat postove i to iz dva razloga: 1. fakat nemam pojma kaj bi toliko pisala i 2. neda mi se....
As simple as that....
Anyway, sad kad već pišem (jer sutra vjerojatno neću), da vam opišem svoj protekli dan....
Pa ovako....
S obzirom na obzir, kao što već mnogi znate, da moja, potpuno muzikom zaluđena malenkost ide u Rock Akademiju i svira gitaru, tako je ta ista moja, potpuno muzikom zaluđena malenkost jučer imala nastup.
Ajme meni, koji stres....al fakat....
Kad moram pričat pred cijelom školom, to nije bed, jer, budimo realni govorim već cijeli život, ali kad moram pred 30-tak ljudi svirat gitaru, onda tu nastaje problem, jer nju ipak sviram puno kraće.
I tako, zajedno s još nekolicinom svojih kosvirača, došla sam u već spomenutu akademiju u 15h kako bi provježbali trenutno mi najmržu pjesmu House of the Rising Sun. Možda vam je stavim, pa ćete znati o čemu pričam - teška pjesma za naučit svirat, barem nama nazovi-početnicima.... I to s prstima.... koma....
Ugl, nastup nam je trebao počet u 19h, tako da možete shvatiti žrtvu ranijeg dolaska od 4 sata.
Tako smo mi malo vježbali, pa malo pili kavu (ne pijem kavu, samo Nes od čokolade), malo se zekali, dok nije počela i ostala rulja dolazit. Mrak nam je pao na oči, pa ti ljudi fakat znaju svirat!! Inače mojoj grupi se pridružila još jedna, tak da smo bar upoznali par kul ljudi, ak ništa drugo.... I još nešto, Bogu hvala na Idi, curi iz moje grupe koja je pjevala i tako svojim predivnim glasom umanjila strahotu sveukupnog doživljaja.
Prije nas su svirali ljudi od nekog drugog profesora kojima smo se mi, a šta drugo, divili i gledali ih s nekim čudnim poštovanjem. Ah, da.... Da bi stvari bile još gore (kao da je to uopće moguće), tamo je bio i lijepokosi dečko s kojim se gledam (samo to) već nekoliko mjeseci, a koji je također nastupao.... s puno boljom pjesmom, naravno.... I gledao je dok smo mi svirali, naravno.... Čak sam srela još jedno poznato lice, iako sam se molila da se to ne dogodi. To je bio Fili (možda ga znate vi koji idete u moju školu) koji mi je, moram priznati, malo olakšao sve to svojim ohrabrujućim riječima i komentarom nakon što je i on zajedno sa svojima odlično odsvirao Easy rock. Rekao mi je da smo mi bili bolji od njih. Laž, al lijepo od njega.... Inače, snimala sam ga pa možda i to stavim, ak mi se bude dalo.... Al, super su to odradili. On je malo-malo pogledavao prema meni i kimao glavom i time mi govorio "joj, mala, šta mi radiš, nemrem vjerovat da to snimaš...."....otprilike, moja interpretacija....
E, da, malo prije našeg nastupa, pojavili su se i ostali izgubljeni dječaci iz naše grupe, tako da smo sa broja 7 narasli na broj 12, a stolaca samo tri....
Pa smo mi odlučili da će troje ljudi sjedit (a ja među njima, naravno, s obzirom da je to bila gora opcija), a ostali da će buntovnički sjedit na podu....rebel,rebel.... No naš mali pokušaj bunta bio je raspršen marljivim nosačima stolaca, tako da smo se svi fino kao pristojna djeca mogli zicnuti. Fala dečki, al niste trebali....
Nisam imala tremu (a to znam jer se ona kod mene uvijek očituje stampedom u trbuhu), al su mi se prsti, čim sam sjela, počeli tresti.... Možete si mislit kak je svirat gitaru kad ti se tresu ruke....nije nikak, eto kak je.... Al i to je prošlo. Nadam se da će sljedeći koncert biti puno bolji. Ma hoće, hoće, lažem si, lažem.... Nakon te cijele predstave sam jedva dočekala Boogaloo gdje sam se sa svoje dvije best frendice kasnije uputila, kako bi uz zvukove RHCP-a i neprestano skakanje jednostavno....zaboravila.... Pijem da zaboravim, hehe.... Srela sam i Doricu i tak.... Super smo se provele!! Ma mislim, nije taj nastup baš takav horor bio kao što sam ja prikazala. Ostat će mi u lijepom sjećanju.... Svi su glazbeni velikani imali svoje felere. Ovo će biti moj!!:)